Jelena Todorović · 13. Aug 2025. 231 · Native Agencije za rent a car
Krajem pedesetih i početkom šezdesetih, Beograd je bio grad koji se ubrzano širio. Trg Republike, još je bio poprište trolejbusa i pešaka u kaputima, a automobile ste viđali ređe nego golubove na Terazijama. Ipak, putovanja su postajala sve češća, a vozačka dozvola bila je statusni simbol.
U ovom tekstu bavićemo se rent a car-om u Beogradu kroz decenije. Provozaćemo se kroz istoriju raznim modelima, od fiće do električnih vozila. Ali da se vratimo na početak…
Oni koji tada nisu imali svoj automobil, snalazili su se kako su znali i umeli – pozajmljivali su ga od rođaka ili kolege, ili su se vozili autobusima koji su tada imali svoje ritmove, ne uvek u skladu s potrebama putnika.
Prvi oblici iznajmljivanja vozila u Beogradu bili su skromni: poneki privatnik bi za izvesnu nadoknadu dao svoj automobil “na dan”; uz čvrst stisak ruke (koji je tada vredeo više od bilo kog ugovora), i nepisani dogovor da se auto “vrati bez ogrebotina”.
Nije bilo flota, osiguranja, ni ugovora – samo poverenje i dobra reč.
Slika tog vremena: Ispred hotela „Moskva“ parkiran stoji crni Opel Kapiten, a pored njega vlasnik u mantilu i šeširu, koji sa strancem razmenjuje ključ i osmeh. To je bio „rent a car“ - pre nego što smo znali kako da ga nazovemo.
Ali hajde da vidimo kako je to izgledalo iz decenije u deceniju…

… pa sve do danas.

Slika: https://www.youtube.com/watch?v=Ai_oyEyShGE&ab_channel=RetroPutevi (Screenshot)
Sa pojavom masovne proizvodnje u Jugoslaviji, na ulicama Beograda sve češće su se viđali Zastava 750, popularni fića, i Zastava 101 – „stojadin“. To su bili automobili koji su prevozili sve: od porodica na more, do studenata na izlet na Avali. Ovi automobili nisu bili samo prevozno sredstvo, već simbol slobode i avanture za prosečnu porodicu.
Prve male firme uz aerodrom i železničku stanicu nudile su putnicima mogućnost da „uzmu auto na nekoliko dana“. Izbor je bio skroman – fića, stojadin ili možda poneki Renault 4.
Slika tog vremena: 1971. godine, ispred Aerodroma Beograd, desetak fića u pastelnim bojama stoji uredno parkirano. Na vratima svakog od njih, zalepljena je mala nalepnica: „Na prodaju/za iznajmljivanje“, ispisana rukom. Putnici sa koferima u ruci biraju vozilo, kao što bi danas birali sedište u avionu.
Kako je Beograd rastao, tako je i putnički saobraćaj postajao dinamičniji. Rent a car ponuda se širila, a u vozne parkove ulazili su i modeli iz inostranstva – Opel Kadett, Volkswagen Golf, pa čak i poneki Mercedes za posebne prilike.
To je bilo vreme kada je rent a car postajao deo imidža – auto za svadbu, poslovni sastanak ili doček važnog gosta iz inostranstva.
Slika tog vremena: Ispred nekadašnjeg „Interkontinentala“ blista srebrni Mercedes W123 sa vozačem u odelu. Mladi bračni par izlazi iz hotela, a fotograf beleži trenutak. Za njih, to nije bio samo prevoz – to je bio statusni simbol.
Period ekonomske krize, sankcija i nestašica goriva doneo je pad potražnje, ali i veliku dozu snalažljivosti. Vozila su se često održavala improvizovano, a dogovori sa klijentima sklapali „na poverenje“. Agencije su dostavljale vozila „na kućnu adresu“ – tada retkost, danas standard. Bilo je dovoljno poznanstvo i telefonski poziv.
Slika tog vremena: Stara „Lada“ parkirana ispred kioska sa cigaretama. Vlasnik agencije i mušterija razmenjuju ključeve, dok vlasnik, uz osmeh, kaže: „Pazi na gorivo, čujem da ga nema mnogo“. U pozadini, Radio Beograd javlja: “Na pumpama su i dalje dugi redovi”.

Slika: https://www.youtube.com/watch?v=y8VJjw-FA3U&ab_channel=DonCoa (Screenshot)
Ulaskom u novi vek, Beograd se otvorio prema svetu, a turizam je procvetao. Pojavile su se međunarodne rent a car franšize, a domaće agencije počele su da nude online rezervacije, transparentne cene i veći izbor vozila.
Aerodrom „Nikola Tesla“ postao je glavno mesto za preuzimanje automobila, a ponuda je uključivala sve – od malih gradskih automobila do luksuznih limuzina.
Slika tog vremena: Red automobila sa logotipima poznatih svetskih brendova ispred dolaznog terminala. Putnici iz inostranstva sa koferima u rukama stoje pored šaltera u improvizovanim kioscima, jer je „online“ tada još u povoju.
Poslednja decenija donela je veliki zaokret ka održivoj mobilnosti. U Beogradu su se pojavila javna mesta za punjenje električnih automobila, a u ponudu rent a car agencija ušli su hibridi i potpuno električni modeli.
Iznajmljivanje Tesle ili Nissan Leafa sada je opcija za svakoga ko želi da vozi tiho, brzo i bez emisija gasova. Aplikacije omogućavaju rezervaciju u realnom vremenu, kratkoročni najam na nekoliko sati i fleksibilno otkazivanje –postalo je posebno važno tokom pandemije.
Slika ovog vremena: Bela Tesla Model 3 parkirana pored punjača na Novom Beogradu, dok mladi turista pravi selfi sa automobilom u pozadini. Nekada bi to bila slika sa fićom ali - vreme se menja! Ipak, ponos vozača ostaje isti.

Slika: https://unsplash.com/photos/black-framed-car-side-mirror-J4NhIMaI_JY
Priča o rent a car-u u Beogradu zapravo je priča o gradu koji je rastao i menjao se sa svetom. Od čvrstog stiska ruke kod hotela „Moskva“ do rezervacije električnog vozila putem aplikacije, prošle su decenije, ali suština je ostala ista – želja da se slobodno, brzo i udobno stigne od tačke A do tačke B.
Možda će za koju deceniju naslov ovog (apdejtovanog) teksta glasiti – „Od Tesle do letećih automobila“.
A rent a car Beograd? Pa, on će, kao i uvek, biti spreman da ih iznajmi.
Pamtite li neku od ovih decenija? Šta ste tada vozili? Za čime ste čeznuli? Jeste li iznajmljivali neki od pomenutih modela? Podelite svoja sećanja sa nama u komentarima ispod teksta. Unapred hvala!
Naslovna slika: https://www.youtube.com/watch?v=EVpKpjL3lDM&ab_channel=DonCoa (Screenshot)
Prvi auto mi je bio Opel suza. Nasledio od ćaleta, pa joj dušu izvozao. Ali uvek sam čeznuo za nekom lepom Alfom, i uspeo 2004. kupim 147. Doduše, nije kao one stare, ali je svejedno jako lepa.
Ma svako vreme ima neku svoju lepotu. Ali nisam znao da su počeci rent a car-a bili takvi.
Moj matori je vozio gorepomenutu 4-ku godinama, ma decenijama! I kad je "otputovao", ostale su dve iza njega.
Ja sam krenuo sa fićom, pa prešao na stojadina, kratko vreme imao i ladu, pa presao na stari opel koji sam zvao dereglija. Posle vozio jos neke novije, ali su mi neki modeli iz 1960-ih ostali pusta zelja i "zal za mladost".
Eeeee, kako su to lepa vremena bila, kad je rec nesto znacila.
Pripadam generaciji iz 1970-ih, pa se svih ovih modela dobro secam. Moj prvi auto bio je stojadin, i slatko sam ga izvozala. I danas ga se rado secam, i obradujem kad ponekad vidim na ulici.