Nenad Savić · 11. Jan 2026. 199 · Native Saveti
Ne mogu da kažem da volim kupovine, ali one su jednostavno neophodne. Po hleb i mleko trknem do obližnje prodavnice, gde usput malo proćaskam sa gazdom i prodavcima, jer dugo se već znamo.
Ali, nekoliko puta mesečno, kao uostalom i većina Beograđana, moram u veliku kupovinu, a tada mi je potrebno vozilo. Ja nemam sopstveni automobil, ali sam pronašao rešenje – iznajmljujem ga u rent a car agenciji.
· Porodične kupovine – kada je porodica velika, onda su i njene potrebe veće. Mere se desetinama kilograma i litara brašna, mleka, jogurta, sira, mesa, mesnih prerađevina, itd. Jednom sedmično napunim gepek i miran sam neko vreme.
· Nedostatak vremena – kao veoma zauzet čovek, nemam vremena za česte odlaske u prodavnice. Ograničen sam na jedan dan u vikendu kada moram da nabavim sve što nam je potrebno. I još jedna stvar koja je meni važna – ja ne volim šoping (jel’ sam to već rekao?) tako da, što manje odlazaka u prodavnicu - manje gužvi i nervoze.
· Spremanje slava, rođendana, praznika, i sl – velika okupljanja zahtevaju velike količine hrane, pića i ostalih potrepština. Znate kako se kaže - “bolje da pretekne nego da zafali”. Takođe, kada je lepo vreme, odlazimo na kampovanje ili pecanje, neretko organizujemo roštilj na vikendici. Za takve akcije uvek treba dosta mlevenog mesa, uglja, priloga, i poneka gajbica piva.
· Velika sniženja - hipermarketi i diskonti na periferiji grada nude znatno niže cene i akcije za kupovinu na veliko (prašak za veš, prehrambene namirnice, pića). Isplati mi se da kupim i više nego što mi je trenutno potrebno i da napravim zalihe po nižim cenama.
· U očekivanju loših vremenskih uslova – kada RHMZ najavi loše vreme, velike mrazeve, sneg i sl, meni se uključi alarm. Sigurniji sam kada imam sve pri ruci, nego da razmišljam da li će putari na vreme da očiste puteve.
· Bolja kontrola potrošnje – u velike kupovine se ide planirano i sa spiskom u ruci. Nema impulsivnih kupovina (po kojima je poznata moja supruga) i nepotrebnih troškova. Barem su računi manji.
Ne može se sve kupiti u komšiluku. Kada mi zatreba nameštaj, moram da odem do IKEA-e, najbolji televizori i računari se prodaju na Novom Beogradu, veš mašinu sam našao u Tehnomaniji na Mirjevu, kupus kupujem na Vidikovačkoj pijaci. Sve specijalizovane prodavnice alata i opreme su daleko od mesta gde živim. A Beograd je veliki grad, rastojanja su velika, tako da je vozilo neophodno.
Kažete - mogu prevozom. Kako da transprotujem šporet u tramvaju? Ili da se probijam kroz gužvu s gomilom kesa u rukama? Ne želim ni da razmišljam o tome.
Taksi? Pa oni će mi naplatiti kao da sam kupio još jedan šporet. Beogradski taksisti uopšte ne vole klijente sa previše stvari, to bar svi znamo. Još ako moram da obiđem nekoliko prodavnica, šoping postaje neisplativ.
Kada sam sve sabrao i oduzeo, ostalo je iznajmljivanje vozila kao najjednostavnije, najpraktičnije i najisplativije rešenje.
Iznajmljivanje vozila iz korena menja čitavo iskustvo šopinga. Evo i zašto:
Kada dođe vreme za veliki šoping, sve kreće po već ustaljenom redosledu. Prvo odredimo dan, napravimo spisak, a zatim se javim nekoj od beogradskih rent a car agencija i rezervišem neki veći model.
U poslednje vreme, sve češće se oslanjam na online rezervaciju preko njihovog sajta. Obavezno naglasim radnicima za šta mi je vozilo potrebno. Nikada nisu pravili problem oko toga, ali ja volim da oni znaju zbog čega mi automobil treba.
Kupovini pristupam rasterećeno, bez razmišljanja o logistici, umoru ili bolu u leđima dok nosim teške kese. Kao što sam već nekoliko puta naglasio, uopšte ne volim šopinge, tako da je ovo za mene velika stvar.
Da li i vi razmišljate kako ja? Volite li velike kupovine, i da li pri tome koristite vozilo? Obavestite nas o svojim iskustvima i savetima u komentarima ispod teksta. Hvala!