Vrste saobraćajnih sredstava u Beogradu
Uvod - karakteristike Beograda
Beograd je glavni grad Srbije i njen industrijski, politički, obrazovni, saobraćajni centar. Grad se proteže na površini od 360km2 i leži na obalama 2 velike reke, Save I Dunava, sa Šumadijeske strane reljef je brdovit, a sa sremske i na levoj strani Dunava je ravnica koja je nekada bila bara. Po poslednjem popisu u njemu žive oko 1,6 miliona stanovnika, a sa dnevnim fluktacijama može se reći da u gradu žive i rade oko 2 miliona, možda i svih 2,5 miliona. Geografski položaj grada je u isto vreme njegov „blagoslov i njegova kletva“. Za saobraćajne i urbanističke stručnjake koji su zaduženi za rešavanje saobraćajnih problema Beograda, geografski položaj i reljef su veliki izazov. Osim prirodnih karakteristike, nedostatak kontinuiranog i celishodnog urbanističkog planiranja kroz istoriju, u velikoj meri determiniraju karakter i vrste saobraćajnih rešenja koja su u upotrebi.
Beogradska transportna infrastruktura
Osnovno pitanje je: na koji način prebaciti stanovnike grada sa jednog na drugi kraj grada? Kako radnici da stignu do svojih radnih mesta, učenici da stignu do svojih škola, bolesni ljudi do bolnica, domačice do pijace, penzioneri do Košutnjaka? Odgovor sadrži više vrsta prevoza:
- Vazdušni saobračaj
- Železnički saobraćaj
- Drumski saobraćaj
- Rečni saobraćaj
Vazdušni saobračaj
U Beogradu postoje dva aerodroma:
međunarodni aerodrom Nikola Tesla i aerodorom u Batajnici. Aerodrom Nikola Tesla doživljava u poslednjih nekoliko godina veliki podem, broj putnika i letova je u stalnom porastu, ove godine je prešla „magičnu“ brojku od 3,5 miliona, prognoze su da će ovaj aerodrom da koriste celih 4 i više miliona putnika. Veliki impuls je dolazak arapske kompanije Etihad, koja upravlja nacionalnom vazduhoplovnom kompanijom „Air Serbia“.
Aerodrom u Batajnici je vojni aerodrom i kao takav je zatvoren za civilni saobraćaj, postoje planovi i vizije da se on otvori za kargo saobraćaj i za manje letelice. Ta odluka je u nadležnosti državnih organa.
Postoje još dva mala aerodroma, koji su namenjeni sportskoj i poljoprivrednoj avijaciji: „Lisičji jarak“ i aerodorom u Staroj Pazovi.
 |
| Sportski aerodrom Lisičji Jarak |
Železnički saobraćaj
Nedovoljno iskorišćen - iako u svetu važi kao najeftiniji način komutacije u velikim gradovima. Svaki veliki pa čak i srednje veliki grad u Evropi ima metro, Beograd ga na žalost nema (pitanje je i dali će ga nekad imati). Ali pošto je grad značajno železničko čvorište, postoji respektabilna mreža nadzemnih pruga, sa 41 stanica, od kojih su 2 podzemne, koja se koristi za međunarodni i unutrašnji putnički i teretni transport. Za lokalni saobraćaj je aktivna samo 1 linija, nazvana „BG voz“ koja je u sistemu integrisananog gradskog saobraćaja, Ona kreće od Batajnice do Pančevačkog mosta.
 |
| Bg voz |
Drumski saobraćaj
Preovladavajući način transporta. Gomila vozila i neverovatne gužve su sasvim jasan pokazatelj koju vrstu prevoza Beograđani najviše koriste. U gradu postoje oko 500 000 registrovanih automobila. Osnovni hendikep je nedovoljni kapacitet putne infrastrukture za toliko vozila. Izgrađeno je vrlo malo mostova. Na Dunavu je do sada postojao samo jedan, Pančevački most, a ovih dana se očekuje puštanje mosta koji če povezivati Zemun sa tzv. „Trećim Beogradom“ (naselja, Borča, Ovča, Kotež itd.. Most je poznat i pod imenom „Kineski most“ pošto ga grade Kinezi. Na Savi imamo Brankov most, stari Savski most, stari i novi železnički most, Gazelu, i Most na Adi. To je svakako premalo za ovoliko stanovnika, tako da što se saobraćaja tiće mostovi su „uska grla“.
 |
| Gužva |
Druga karakteristika je ta da zbog nepovoljnog terena, ne postoje radijalne saobraćajnice koji bi povezivali saobraćajnice I reda i tako ih rasterećivale. Ulice su planirane pre više decenija, kada je bilo manje stanovnika i motornih vozila, tako da nisu dimenzionirane da prime današnji saobraćaj. Posledice kao što su gužve, nedostatak parking mesta, zagađenje i česte saobraćajne nesreće zbog svega ovog su vrlo izražene.
 |
| Tramvaj u Beogradu |
Ko nema automobil ili ne voli da se probija kroz grad i da traži parking mesto, upućen je na gradski prevoz. Gradski prevoz obavlja -
Gradsko Saobraćajno preduzeće „Beograd“(GSP). Ono svoju delatnost obavlja pomoću 1018 autobusa, 131 trojebusa i 250 tramvaja. Dali je to dovoljno, pitanje je za putnike u jutarnjim i popodnevnm „špicevima“. Prosečna starost voznog parka je oko 11 godina.
 |
|
Gradski prevoz Beograd
|
Ukoliko nemate stomak za vožnju gradskim prevozom, možete da pozovete
taksi (ima ih dosta), ili da iznajmite vozilo iz
rent-a-car agencija. Tako je daleko udobnije ali i malčice skuplje.
Rečni saobraćaj
Vrlo potcenjen. Beograd leži na 2 velike i plovne, reke koje pružaju velike mogućnosti, kroz Dunav vodi i evropski koridor 7, po njemu plove veliki teretni i putnički brodovi, od Nemačke do Crnog mora i Ukrajine, ali se ne uopšte ne koriste za lokalni saobraćaj. Bilo je nekih pokušaja da se nekoliko brodica ubace u sistem GSP-a, ali nije se došlo do profitabilnog rešenja. Jedino tokom leta radi linija Ada Ciganlija - Novi Beograd (Blok 70), i to privatnim čamcima. Svakako, neiskorišćena prilika.
 |
| Brod na Dunavu |
Zaključak
Kada se pogledaju svakodnevne gužve, ne može se dati zaključak da je saobraćaj u Beogradu dobro rešen. Trend je u razvijenom svetu da se u velikim gradovima smanjuje upotreba automobila i da se putnici orijentiraju više na metro i železnički prevoz, ali barem za sada u Beogradu su automobili glavno prevozno sredstvo. Treba još puno rada, investicija, planiranja i kreativnog razmiljanja da bi se unapredio transportni sistem grada, kako bi on bio dostojan velegrada. Neke od ideja je veća upotreba bicikala, malo više pešaćenja ili na primer - žičara. Malo futuruzma za kraj ne može da škodi.